1984. godine, kada jeプラスティック・ラブ (purasutikku rabu) ili Plastična ljubav izdana na albumu ‘VARIETY’ mlade pjevačice Mariye Takeuchi (竹内 まりや), nitko nije mogao niti naslutiti da će pjesma koja tada nije ostvarila zapaženiji uspjeh niti kao singl u 2017. godini postati viralna zbog hira algoritma Youtubea. To je city-pop pjesma žene koja, ostavljena od voljenog muškarca,
Henohenomoheji ili hehenonomoheji je naizgled kompliciran naziv za jednostavnu stiliziranu skicu lica čiji se elementi sastoje od hiragana (japansko fonetsko pismo) znakova へ(he), の(no), も(mo) iじ (ji (đi)). Dugačko ime je zapravo uputa kako se lice crta; znakovi se pišu redosljedom kako su navedeni u nazivu: へ su obrve, の su oči, も je nos
Amabie (アマビエ) je #2 buzz-riječ (流行語, ryūkōgo) na japanskim društvenim medijima u 2020. godini, sirena sa tri peraje i kljunom koja je odnedavno postala vrlo popularna, a interes javnosti pobudila je zbog narodnog vjerovanja da ima moć odagnati bolesti i kugu. Amabie, jedan od yōkaija (妖怪, nadnaravna mitološka bića japanskog folklora), postala je simbol za
Dragi japanoljupci, Kako bismo vam neposrednije približili teme vezane uz Japan, orgaizirat ćemo online druženja na Google Meet platformi. Moderatori će par sati u opuštenoj atmosferi čavljati o koječemu vezanom za Zemlju Izlazećeg Sunca, a vas pozivamo da nam se priključite u razgovoru, postavljate pitanja, komentirate ili samo slušate. Prvo online druženje biti će u
„人力車“, riječ koja se piše kombinacijom znakova za 人 (čovjek), 力 (snaga, sila) i 車 (vozilo), slikovito opisuje pojam kojeg označava. Rikša ili točnije jinriksha je izum sa početka Meiji ere a koristila se za brz transport ulicama grada koji je 1868. godine promijenio ime iz Edo (江戸, doslovce: estuarij) u Tokio (東京, istočna prijestolnica)
Mladić na slici je u bio u posjetu hramu u pratnji djevojke i, kao pravi kavalir, ponudio se ponijeti i njenu torbu uz stepenice. Samo, koja je čija torba? U Japanu nije neobično, pogotovo kod mlađe urbane populacije, vidjeti muškarce koji stvari drže u torbama i torbicama kakve bi na našim prostorima odabirale žene, a
Da je knjiga ‘Konbini ningen’ ( コンビニ人間, doslovce ‘Konbini ljudi’) nešto posebno, dovoljno je samo pogledati veliki broj stranih jezika na koje je prevedena u kratkom vremenu od svog izvornog izdanja 2016. godine. Autorica, rođena 1979. godine, do tada nije bila posve nepoznata u književnom svijetu koji je njene radove i ranije prepoznavao nagradama, međutim
Japanci, poznati po neumornom i upornom trudu, dobili su novu predstavnicu u Guinessovoj knjizi rekorda. Spisateljica Mariko Hayashi (林真理子) (66) zaslužila je spomenuto priznanje za najdulji period kontinuiranog objavljivanja autorskih eseja u jednoj publikaciji. Period o kojem je riječ je impresivnih 37 godina, naziv serijala „Yofuke no Nawatobi“ (夜ふけのなわとび,“Kasnonoćno preskakivanje užeta“) za ukupan broj od
