Henohenomoheji ili hehenonomoheji je naizgled kompliciran naziv za jednostavnu stiliziranu skicu lica čiji se elementi sastoje od hiragana (japansko fonetsko pismo) znakova へ(he), の(no), も(mo) iじ (ji (đi)). Dugačko ime je zapravo uputa kako se lice crta; znakovi se pišu redosljedom kako su navedeni u nazivu: へ su obrve, の su oči, も je nos a じ lice. Ako ste generacija koja je crtala Čiču Glišu, znate otprilike o čemu je riječ.
Na slici je kadar iz filma ‘Red Post On Escher Street’ (エッシャー通りの赤いポスト) u kojem je junakinja na mjesto predviđeno za osobnu fotografiju nacrtala Henohenomoheji, što i odražava značenje ovog lika – anonimnost, generično lice, maska bez detalja.
Tradicionalno se henohenomoheji crtao na mjestima na kojima bi mi nacrtali jednostavna lica sa točkama i crtama, pa je to lice sa poljskih strašila (かかし, kakashi) ili teru teru bōzu lutkica (てるてる坊主).
Potonje su bijele, viseće lutke-duhovi kojima se djeca mole za lijepo vrijeme i za tjeranje kiše, izrađene najčešće od papira ili tkanine i obješene na prozor. てるてる (teruteru) je onomatopeja za sjaj sunčevih zraka, a bōzu naziv za (ćelavog) budističkog redovnika. Njihove se magične usluge traže najčešće za vrijeme kišne sezone (梅雨, tsuyu), primjerice dan prije izleta ili događaja kada je kiša nepoželjna, a u tu svrhu postoji i dječja pjesmica (童歌, warabe uta) kojom se lutkice mole za pomoć.
Ako je kiša tražena, teruterubōzu se vješa – naglavce.