Tradicionalna japanska kuća ima nekoliko posebnih kutaka.
Kamidana (神棚) je jedan od njih, a riječ je doslovo o ‘polici kamija’ odnosno božanstava, duhova koja u sebi sadrži simboličan predmet, najčešće ogledalo. Vezana je za šintoizam, drevni japanski sustav vjerovanja koji je prvenstveno ritualistička vrsta animizma povezana sa prirodom i njenim ritmovima. Šintoizam uči da u svemu obitavaju ‘kami’ duhovi, bozi, te da ih ima ‘osam miliona’ ili ‘Yaoyorozu no Kami’ (八百万の神) , što je slikoviti izraz za beskonačno. Japan je zemlja sa najviše bogova i nijedan nije ljubomoran na druge. Iz tog razloga u Japanu zbroj udjela pojedine svjetske religije iz anketa uvijek premašuje 100% – stanovnici ne vide ništa neobično u tome da se izjasne i kao npr. i budisti i šintoisti, odnosno da navedu i još koju drugu vjeroispovjest.
Stoga nije neobično u kućama naići i na butsudan (仏壇), odnosno budistički oltar koji prvenstveno služi sjećanju na preminule članove obitelji. Za razliku od šinto minimalizma, butsudani su elaboratniji, na njima se pale mirisni štapići u zahvalnoj molitvi za pretke te ostavljaju simbolične količine čaja, riže ili voća. U sebi sadrže opremu poput zvonaca, polica, cvijeća, svijećnjaka, pa čak i urni sa posmrtnim ostacima predaka kojima butsudan postaje novi dom.
Tokonoma (床の間) je alkova u zidu primaće sobe za goste u koju se smještaju predmeti estetske vrijednosti, poput ikebane cvjetnih aranžmana (生け花, 活け花) i visećih kaligrafskih natpisa ili slika na svitcima (掛物, kakemono), odnosno ukrasnih predmeta (置物,okimono). Veličinom varira i ovisi o veličini same sobe u kojoj se nalazi i raspoloživom prostoru. Iako nema religijsku dimenziju, tokonoma je de facto nedodirljivo mjesto u kojemu se izdaleka uživa i koje prostoriji daje nenametljivo otmjenu notu.
Moderni stanovi i kuće, koji pate od kroničnog manjka prostora, pokušavaju minimalističkim verzijama kamidane, butsudana i tokonome očuvati specifične elemente imanentne japanskoj arhitekturi interijera.