Obzirom na to da je Tokio nedostižan – trenutno radi pandemijskih restrikcija, a mnogima i inače zbog daljine i skupog puta – predlažemo da kao alternativu razmotrite – Dusseldorf.
U njemu živi najveća populacija Japanaca u Njemačkoj, po podatku iz 2010. godine, njih 6500. Naseljavanje je počelo u pedesetim godinama prošlog stoljeća radi centralnog položaja Dusseldorfa u Europi i njegove blizine rudom i industrijom bogatog Ruhrskog područja koje je posljeratnom Japanu bilo zanimljivo, pa su prve putove na toj relaciji utrli poslovnjaci koji su tamo počeli registrirati poduzeća. Slijedile su ih njihove obitelji, pa je Dusseldorf dobio japansku školu, budistički centar, dućane sa japanskim namirnicama i japanske restorane, a mnogi nisei (二世, druga genercija), rođeni u Njemačkoj, nisu se željeli vratiti u nepoznati Japan, osjećajući se više kod kuće u Europi. Tako u Dusseldorfu nije neobično čuti tečan japanski i njemački od istog (izvornog) govornika.
Lokalci su prihvatili i zavoljeli japansku kulturu, čemu svjedoče mahom zapadnjački kupci u specijaliziranim dućanima hrane, popularnih subkultura i ukrasnih predmeta, a najljepši je izraz toga možda obilježavanje Dana Japana. Riječ je o festivalu koji se svake (nepandemijske) godine održava u svibnju na Rajnskoj promenadi i mnogobojnim posjetiteljima približava japansku kulturu kroz tradicionalne plesove, vještine, modernu i tradicionalnu baštinu. Veliki vatromet iznad Rajne, koji krasi zatvaranje festivala i za koji su zaduženi japanski majstori, doista oduzima dah.
Stoga, ako vam se jede autentičan ramen i kupuje u konbiniju, najjednostavnije je da se uputite u Immermannstraße gdje već po nazivima poput ‘Nikko’, Takumi’, ‘Kushi-tei’, ‘Takagi’, ‘Okinii’ znate da ste jednom nogom zakoračili u Japan.