Malo je poznato da se Tokio, prije vitkog Skytree tornja i ikoničnog Tokyo Tower-a 🗼, već davne 1890. godine dičio kolosom koji je derao nebo i slovio kao najvišlja građevina grada. Službenog naziva Ryōunkaku (凌雲閣, toranj što nadilazi oblake) ili, kako je bio kolokvijalno poznat, Asakusa Jūnikai (浅草十二階, dvanaest katova Asakuse) nad spomenutom četvrti uzdizao se do fatalne 1923. godine.
Izgrađen od crvene cigle na oktagonalnoj bazi u 12 katova po nacrtima škotskog inženjera, slovi kao prva zgrada u Japanu u koju je ugrađeno dizalo (električno, uvezeno iz SAD-a) koje je putnike prevozilo do osmog kata ta dva mjeseca rada koliko je bilo u pogonu prije nego što je proglašeno opasnim. Nakon blažeg potresa 1894. godine konstrukcija tornja je dodatno pojačana čeličnim nosačima. Ryōunkaku – koji je zračio zapadnjačkim modernizmom – je za malu naknadu što se plaćala na ulazu nudio prostor za trgovine robom iz cijelog svijeta, za izložbe, koncerte i, naravno, observatorij sa teleskopom. Zbog jarkog unutrašnjeg osvjetljenja, slovio je i kao toranj svjetla.
Panoramski prizori glavnog japanskog grada iz observatorija Ryōunkakua iz tog perioda su neprepoznatljivi u usporedbi sa današnjom mega-metropolom.
Razoran potres iz 1923. godine magnutide 7.9 koji je zadesio Kanto regiju u kojoj leži Tokio urušio je najviše katove tornja što nadilazi oblake i zapečatio mu sudbinu. Ruševina je kasnije potpuno uklonjena, no njeni brojni moderni nasljednici nikli su u međuvremenu u istom duhu stremljenja u visine.
Zanimljivo je da se u pop-kulturi Ryōunkaku pojavljuje u „Despera“ (ですぺら), anime projektu u nastajanju i nastavku legendarnog serijala „Serial Experiments Lain“, tako da se može reći da nikada nije zauvijek nestao.
