Mukoyoushi (婿養子)

Iako je broj posvojene djece ondje relativno malen, Japan po broju posvajanja prednjači u svijetu – no riječ je o posvajanju odraslih osoba.

Posvojenje odrasle osobe u Japanu je dozvoljeno dok god je posvojenik mlađi od posvojitelja, a sama procedura je mnogo jednostavnija i brža nego kod posvojenja djeteta. Prevaletno se posvajaju odrasli muškarci u dvadesetim i tridesetim godinama života; primjerice, u 2011. godini činili su više od 90% od ukupnog broja posvojenika.

Ova specifičnost u usporedbi sa institutom posvojenja kakvog poznajemo na Zapadu potječe iz japanske povijesti i kulture; u prošlosti se mukoyoushi (婿養子) ili posvojenje zeta koristilo u obiteljima bez muškog nasljednika, kako bi osigurali sukcesiju obiteljske loze. Također, važnost koja je u feudalnom Japanu stavljena na obiteljski i vojno-klanski ustroj te partilinearnost ogleda se u modernom poslovnom svijetu, u kojemu nije neobično da se dokazani rukovodioci poduzeća strateški posvoje u obitelj vlasnika kao budući direktori.

Istaknuti primjeri posvojenja (odraslih) budućih voditelja su Toyota, Canon, Kikkoman i Suzuki, kao i Nishiyama Onsen Keiunkan – najstariji svjetski hotel, osnovan 705. godine.

U Japanu nisu nepoznate agencije specijalizirane upravo za traženje podobnih mukuyoushi-ja za obiteljska poduzeća bez muških nasljednika. Na taj način im se osigurava kompetentno vodstvo u budućnosti a mnogim mladim, poduzetnim muškarcima one su oportuna prilika za poslovni uspjeh kakav ne bi postigli penjući se polako korporativnim ljestvama.