Fukubukurō (福袋, 福 – sreća, blagoslov, 袋-vreća, torba) je odličan poklon za one koji imaju sreće u tombolama, ili bezazlen nadomjestak onima koji ne mogu odoljeti izazovu i uzbuđenju kockanja.
Krajem godine mnogi dućani u Japanu povoljno prodaju fukubukurō torbe ispunjene svojim proizvodima no sadržaja koji je više ili manje predvidljiv, ovisno o poslovnoj strategiji pojedinog prodavača. Kupci odabiru svoj fukubukurō i nadaju se najboljem. Ideja je da sretnici uspiju dobiti nešto što žele za (otprilike dvostruko) jeftiniju cijenu, no uvijek postoji rizik kupnje ‘mačka u vreći’. Međutim, kako omjer uloženog i dobivenog ne bi bio previše nesrazmjeran na štetu kupaca, pa kako bi se i izbjegla krajnje neugodna iznenađenja, cijene fukubukurō vrećica se rangiraju srazmjerno vrijednosti sadržaja.
Trgovcima je to idealna prilika da sa zaliha očiste neprodanu robu a za kupce da si priušte užitak iznenađenja, a neki su fukubukurō toliko rijetki i traženi da se organiziraju ždrijebovi za odabir najsretnijih koji ih onda imaju priliku kupiti.
Fukubukurō se nude u raznim sektorima; od knjižara, trgovina odjećom, kozmetikom i igračkama, do lanaca kafića i restorana. Obzirom na prevalentnost i omiljenost ovog običaja, i došljaci u trgovačkom sektoru su se prilagodili pa se u Japanu može kupiti IKEA, Starbucks, KFC, McDonald’s, GODIVA, Armani fukubukurō – naravno, samo za one dovoljno brze.
Posljedično, oko Nove Godine su društvene mreže Japana preplavljene slikama sadržaja vrećica koje su (ne)sretnici ‘upecali’.