Poput zvuka zrikavaca u našoj primorskoj crnogorici, specifična pjesma cikada (semi, 蝉) evocira ljeto u Japanu i često se za to koristi u japanskoj kinematografiji, animaciji, igrama. Tek kada se čuje njihov zov, zna se da je pravo ljeto stiglo. Može se reći da je pjesma cikada zvuk ljeta jer, često zaglušujuć, podsjeća na sparne, usporene dane.
Svaka vrsta cikade gudi specifičnu pjesmu, pa primjerice Japanci razlikuju:
Niinii-zemi (Platypleura kaempferi) sa pjesmom nii nii nii
Abura-zemi (Graptopsaltria nigrofuscata) sa pjesmom jin jin jin
Higurashi-zemi (Tanna japonensis) sa pjesmom kana kana kana
Minmin-zemi (Oncotympana maculaticollis) sa pjesmom miin miin miin
Tsukutsuku-boshi (Meimuna opalifera) sa pjesmom tsuku tsuku boushi
Kuma-zemi (Cryptotympana facialis) sa pjesmom chan chan chan
itd.
Za one koji žele i auditivni dio, jer bez njega ova objava ne bi bila potpuna, predlažemo ovaj video:
Japanska djeca, kojima je hobi skupljati velike kukce, rado love i cikade, a same cikade znaju ‘zaskočiti’ prolaznike cikada bombama 蝉爆弾 (semi bakudan). Naime, nakon što uginu, od ovih životinjica ostaju samo krila i košuljice što se gomilaju po tlu, no nerijetko se dogodi da poneka cikada na pločniku još nije objesila rukavice o klin, pa znaju naglo živnuti i zalepršati, na užas neslutećih prolaznika i kućnih ljubimaca.
Evo jednog autentičnog iskustva: https://twitter.com/i/status/1435030105705779201
Bez panike, prilažemo detaljnu shemu za raspoznavanje živih od uginulih prizemljenih cikada, ako vam ikada zatreba.
Cikade, koje Japan nastanjuju sa tridesetak vrsta, većinu život provode zakopane kao nimfe u zemlji. Izlaze nakon nekoliko godina da par kratkih tjedana pjevaju, nađu partnera i zatim ugibaju, podsjećajući na kratkotrajnost života i prolaznost svega (pogotovo ljeta!).
Velikan Matsuo Bashō, (松尾 芭蕉, 1644 – 1694) posvetio je nekoliko pjesama cikadama, a ovdje za kraj ostavljamo sljedeće stihove:
koe ni mina
naki-shimōte ya
semi no kara
Njihove rane smrti,
Cikade zriču
U stablima.
(N. Yuasa, N. Nikipalj-Juraić, V. Nikipalj)
The shell of a cicada:
It sang itself
Utterly away.
(Tr. Blyth)
The cry of the cicada
Gives us no sign
That presently it will die.
( William George Aston)