Možda će biti lakše durati ove temperature ako spomenemo kako naša ‘nepodnošljiva’ ljetna sparina nije ni do koljena japanskoj kišnoj sezoni – tsuyu (梅雨).
Tsuyu traje otprilike od početka lipnja do sredine srpnja i obilježena je rastućim temperaturama, velikim postotkom vlage u zraku i žestokim pljuskovima, a rezultat je sudara toplih zračnih fronti sjevernog Pacifika i jugoistočne Azije sa hladnijim zrakom iz Kine i sa Ohotskog mora. Jedini stanovnici japanskog arhipelaga pošteđeni ove pojave su na Hokkaidu, najsjevernijem od četiri glavna otoka.
Japanci nastoje doskočiti kišnoj sezoni, sveprisutnoj vodi i neprestanom osjećaju vlage na razne načine. Prva linija obrane su praktični sklopivi kišobrani, čizme i kabanice, pa vodonepropusne vreće svih oblika i veličina za torbe i predmete u njima. Zatim dolaze razni ručnici, rupci i vlažne maramice sa alkoholom koji isparava sa premazane kože i ugodno ju hladi. Razvijeni su i sprejevi i losioni za kožu i odjeću koji donose dragocjen (i kratkotrajan) osjećaj svježine. Za kraj na scenu nastupaju svakojaki upijači znoja i vlage, dezodorani u svim agregatnim stanjima i oblicima te isušivači zraka, jer se u to doba rublje jednostavno odbija samo osušiti.
Naravno, klasična ‘oružja’ u vidu suncobrana, ventilatora, lepeza i klima-uređaja ne treba posebno ni spominjati. Ako pratite Olimpijske igre, možda ste primjetili kišobran-šešire koje nose volonteri, kako bi se zaštitili od elemenata i imali slobodne ruke. U svakom slučaju, kapa dolje (naravno, nakon oborina) sportašima koji se uz konkurenciju svjetske klase, natječu i sa godišnjim dobom.
Cvijet koji tradicionalno obilježava kišnu sezonu je hortenzija Hydrangea macrophylla (ajisai, 紫陽花) koja je specifična japanska podvrsta nježne plavo-ljubičaste boje a koja ljetnu pozornicu do rujna prepušta cvijetu Ipomoea nil (asagao, 朝顔 ili jutarnje lice), kod nas poznate kao jutarnja slava.
