Tsukubai (蹲踞、蹲) je izdubljeni kamen za vodu kojeg se nalazi ispred svetišta. Voda, koja se zahvaća malom zaimačom duge tanke drške, služi za ritualno ispiranje i pročišćenje ruku i usta prije ulaska na sveta mjesta. Do kamena se voda provodi kroz bambusovu cijev, a ispred većih hramova može teći kroz elaboratne česme u obliku zmajeva i sl. Naziv tsukubai potječe od riječi za čučnuti ili kleknuti, što implicira poniznost.
Pravila za temizu (手水) ili simbolično pranje ruku radi pročišćenja: desnom rukom se zaimačom zahvati voda i opere lijeva pa se ruke zamjene i ispere se desna. Zatim se, ponovo desnom rukom, nalije vode u dlan lijeve te se njome isperu usta. Iz zaimače se voda nikada ne uzima ustima (!) Nakon korištenja, zaimača se nagne tako da se voda prolije i pročisti i dršku, te se uredno odlaže okrenuta prema dolje, spremna za sljedećeg korisnika.
U Japanu, koji poznaje ritual pročišćenja tijela i duha vodom – misogi (禊), te mnogo polaže na svaki vid čistoće, temizu je intuitivan simbolični korak prije stupanja na sveta mjesta.
Možda najpoznatiji tsukubai je plosnati krug sa izdubljenim kvadratom oko kojeg su četiri kanji znaka kod Ryoan-ji (龍安寺,Ryoan hrama) u Kyotu. Znakovi sami nemaju značenje, međutim, ukoliko se kvadrat u sredini opotrijebi kao radikal 口kojim se tvore neki kanji znakovi, onda se otključa zapis: 吾 = ware = ja, 唯 = tada = samo, 足 = taru = dovoljno, 知 = shiru = znam).
Odražavajući učenja budizma koja naglašavaju nematerijalizam, tumačenje 吾唯足知 (ware tada taru (o) shiru) može biti: ‘imam sve što trebam’, odnosno ‘poznajem samo obilje’ ili ‘jednostavno znam koliko je dovoljno’. U kojem god obliku, dobra misao vodilja, zar ne?
