Poznata je pojava da se mlade japanske muškarce optužuje za pad nacionalnog nataliteta radi zaluđenosti virtualnim i inim idolima, no postoje i ženski pandani te vrste eskapizma.
Otome games (乙女ゲーム) – ‘djevojačke igre’ namjenjene upravo toj populaciji su jedan od njih.
Riječ je o interaktivim igrama kojima je težište na priči a cilj je, uz napredovanje fabule, razviti romantičan odnos protagonistice sa nekim od muških likova što se pojavljuju kroz naraciju. Riječ je o simulacijama životnih situacija kojima težište nije na animaciji, umjeću kontrole lika ili akciji, već na razvoju događaja, romantici i – sanjarenju.
Prva otome igra, ‘Angelique’ (アンジェリーク) proizvođača Koei iz 1994. godine, bila je razvijena od isključivo ženskog tima te je postala vrlo popularna, ne samo među ciljanim tinejđericama, već i ženama u dvadesetim godinama. Od tada su izdani mnogi otome naslovi na raznim jezicima, različitih stilova, heroina i priča, no u svojoj biti vrlo sličnih.
Virtualni potencijalni partneri su najčešće tipizirani (za preferencije ‘djevojke’ koja igra), a u bolje budžetiranim projektima glasove im daju poznati ‘seiyuu’ (声優) – glumci koji specijaliziraju vokalno izražavanje i grade karijere na posuđivanju glasova likovima u anime serijama i igrama. U Japanu najpoznatiji ‘seiyuu’ imaju statuse zvijezda