Krvne grupe

Tko je koja krvna grupa, osim liječniku, u Japanu će biti zanimljivo i potencijalnom partneru, prijatelju, možda čak i šefu… Kao što će ljudi u Hrvatskoj pitati za horoskopski znak, u Japanu je trend tip osobnosti pripisivati krvnoj grupi (ketsuekigata 血液型).

Ideja je potekla iz članka objavljenog 1927. godine u kojem je profesor Takeji Furakawa teoretizirao o tome na koji način krvne grupe (otkrivene 1901.) određuju osobnost pojedinca. ‘Klasifikacija’ je bila zaboravljena do 70-tih kada je prašinu sa nje skinuo Masahiko Nomi (bez medicinskog obrazovanja) u svojim knjigama koje su u Japanu postale hit i od tada oblikovale lokalnu, ali i regionalnu, popularnu kulturu. Ušle su čak u emojije.

Tako su navodno ljudi krvne grupe :

🅰️ – konzervativni, perfekcionisti, oprezni, odgovorni i brižni, mirni, tvrdoglavi; farmeri

🅱️ – nepredvidivi, strastveni, samouvjereni, iskreni i impulzivni, flaksibilni, buntovni; lovci

🆎 – hladni, racionalni, organizirani, talentirani, distancirani; humanisti

🅾️ – prirodni vođe, ambiciozni, samouvjereni, znatiželjni i društveni, arogantni, ljubomorni; ratnici

U Japanu je 38% ljudi krvne grupe A, 30% grupe O, 22% grupe B i 10% grupe AB.

Po krvnoj grupi se procjenjuje kompatibilnost, čita horoskop, kupuju pokloni i proizvodi, kroje režimi dijete i vježbanja. Trend je toliko uobičajen da se podrazumijeva saznati krvna grupa omiljenog glumca, pjevača, sportaša i ostalih prominentnih osoba, no nije neobično da se krvne grupe, uz visinu, boju kose, očiju, jače i slabije strane, itd. navode i kod opisa fiktivnih likova radi lakše karakterizacije.

japanska Wikipedia stranica o glumcu
Hiroyuki Sanada

Mađutim, ova predeterminacija ne prestaje na stranicama lifestyle časopisa, već se zna preliti i u službene, romantične i poslovne međuljudske odnose.

“osobna karta” Sailor Moon

Termin ブラハラ (burahara) skovan je kao skraćenica za “blood harassment”, odnosno diskriminaciju na temelju krvi. Obzirom na to da su za promociju tipiziranja osobnosti na temelju krvne grupe najodgovorniji mediji, prvenstveno TV emisije zabavnog karaktera, na njih se apeliralo da izbjegavaju promovirati teorije koje nemaju znanstvenog utemeljenja, što je pomoglo smanjiti popularnost ovog trenda i diskriminaciju koja je njegovo naličje.