Na današnji dan je prije 10 godina japansku regiju Tōhoku pogodio potres koji zovemo Velikim istočnojapanskim potresom (東日本大震災, Higashi nihon daishinsai), Velikim Tōhoku potresom po regiji ili Velikim Sendai potresom, po epicentru najbližem većem gradu. Magnitude 9.1, bio je to najveći japanski potres detaljno zabilježen intrumentima a četvrti najveći u svijetu od 1900. godine.
Tragedija na 11.3.2011. zove se i Trostrukom katastrofom je se uništenje prouzročeno tremorima pogoršalo tsunamijem, te posljedično, oštećenjem nuklearne elektrane Fukushima Daiichi koja je od toga dana, nažalost, postala poznata diljem svijeta.
Tsunami je mjestimično dosegao visinu od 40 m iznad morske površine i u unutrašnjost prodro i do 10 km, brišući sve na svom putu i odnoseći više od 18000 života. Dospio je čak do obala Čilea, a još godinama nakon se predmeti otplavljeni iz domova Tohoku regije nalaze naplavljeni po obalama SAD-a i Kanade.
Nuklearna elektrana, koja ozračila okolicu nakon eksplozije reaktora, i do danas nije u potpunosti sanirana, a tisuće ljudi još se nisu vratile na šire područje pogođeno trostrukom katastrofom. Ljudi i priroda se niti deset godina kasnije nisu oporavili od posljedica toga dana koji je još živo sjećanje u kolektivnoj svijesti japanskog naroda.
Tragedija je, međutim, izrodila i mnoga nesebična djela i neočekivane junake, primjerice – Fukushima 50. Riječ je o grupi zaposlenika Fukushima Daiichi nuklearne elektrane koji su ostali u postrojenju unatoč radijaciji, u borbi da se spriječi katastrofa, a o kojima je u 2020. snimljen istoimeni film.
