Za razliku od ovdašnjeg muškog dijela populacije koji na Valentinovo često muku muči sa smišljanjem poklona koji bi bio baš ono pravo za njegovu dragu, u Japanu je teret poklanjanja prebačen na žene, a dileme nema. Poklanja se isključivo – čokolada.
Naravno, Japan ne bi bio Japan kada bi baš svaka čokolada ili čokoladna gesta bila ista.
Giri choco (義理チョコ) se poklanja muškim suradnicima, šefovima i poznanicima bez emocija koje mi vežemo uz Valentinovo, već u znak zahvalnosti, iz običaja i pristojnosti. To su najčešće posebne edicije bombonijera ili čokoladica baš za tu priliku, svakome po zasluzi i važnosti. Ne očekuje se da giri chico bude osobito skupa čokolada, posebno što je to formalna gesta koja podrazumijeva više primatelja.
Prevalentnost prakticiranja poklanjanja giri choco sve više jenjava a tomo choco (友チョコ), rezervirana za prijatelje, polako zauzima njeno mjesto jer ju inicira slobodna volja osobe koja čokoladu poklanja, a ne formalizam običaja.
Honmei choco (本命チョコ)je skuplji i elaboratniji,poklanja se partneru ili potencijalnom partneru a ako je darovateljici osobito stalo da izrazi svoje osjećaje, čokoladice će napraviti sama, od srca. Praktični trgovci pravodobno plasiraju cijelu kornukopiju različitih čokolada i setova za izradu domaćih pralina, tako da izbora zaista ne nedostaje. Po nekim podacima, prodaja čokolade za Valentinovo nosi 70% ukupne godišnje prodaje slastica.
Onima kojima se ne sviđa ideja Valentinova i komercijalizam kojeg skriva tek tanki veo romantike, ili koji jednostavno nemaju kome poklanjati slatke zalogaje, uvijek mogu kupiti jibun choco (自分チョコ)– čokoladu za sebe.
Srećom, za jibun choco ne trebamo čekati Valentinovo.