Iako je bijela najpopularnija boja za osobna vozila u Japanu, to ne znači da se na cestama ne mogu vidjeti i jarke iznimke. Možda baš generalnoj uniformiranosti unatoč.
Jedna kategorija neobičnih prometala su itasha (痛車), kovanica nastala od riječi itai (痛い, bolno) i sha (車, vozilo) a označavaju osobne automobile, ponekad motocikle i bicikle, sa pomno friziranim ilustracijama na vanjskoj oplati. I to ne bilo kakvim, već slikama omiljenih likova iz igara, anime serija te drugih virtualnih (najčešće ženskih) protagonista po ukusu vlasnika vozila (najčešće muških). ‘Bol’ u riječi itasha potječe od količine financijskih izdataka koje tako specifične narudžbe iziskuju, no i od neugode koju znaju izazivati u očima okoline koja ne dijeli isti ukus.
Vlasnici itasha vozila ne daju se smesti tuđim mišljenjima već preference svog srca rado nose na limu, kako ulicama kojima prolaze, tako i na okupljanjima istomišljenika gdje međusobno izmjenjuju ideje i komplimente. Danas trend polako prestaje biti obilježje isključivo ekscentrika pa se viđaju sve luksuzniji modeli, a polako ulazi i na trkaće staze jer je to jedan od načina da se označi sponzora i u isto vrijeme među obožavatelje trkaćeg tima uključi i obožavatelje virtualnog lika.
Druga kategorija su dekotora (デコトラ ili decorated trucks), kamioni obojani upadljivim, žarkim ilustracijama i raznobojnim lampicama. Povezanost vozača kamiona na duge trase sa svojim vozilima je legendarna i sveprisutna pa unikatno oslikavanje kamiona nije globalno nepoznata pojava, no neki japanski vozači odveli su sve na posve druge razine. Njihovi ekstravagantno ukrašeni ljubimci pokazuju se (doslovno) u svom najboljem sjaju na mračnim cestama, kada neon i ultraljubičasto svjetlo njihovim kromiranim i pozlaćenim dijelovima i slikama daju atmosferu pokretnog lunaparka.
Obzirom na količinu uloženog umjeća i truda, znalci ove neobične divove ih nazivaju i umjetničkim kamionima (アートトラック, ātotorakku).
Ljepota je, kao i uvjek, u očima promatrača.