Za razliku od naših učenika kojima je početak godine doba praznika i zimskih radosti, u Japanu su mladi izloženi kolektivnom stresu ‘ispitnog pakla’ (juken jigoku, 受験地獄), obzirom na to da u siječnju i veljači kreću prijemni ispiti za škole i fakultete a oni postaju jukensei (受験生,učenici koji pripremaju prijemne ispite). Fenomen ispitnog pakla toliko je raširen da je inspirirao i istoimenu (naravno) horor igricu.
Japanski obrazovni sustav podjeljen je po principu 6-3-3 (6 godina osnovne škole, 3 godine niže srednje i 3 godine više srednje škole), od kojih je službeno prvih 9 godina obvezno. Međutim, velika većina učenika završi barem 12 godina obrazovanja. Više srednje škole mogu biti opće, vokacijske i tehničke, a pripremaju učenike za daljnje visoke škole i fakultete. I srednje škole i fakulteti mogu biti javni i privatni. Roditeljima je posebno važno da si djeca osiguraju mjesto u ‘dobroj’ školi, kako bi već time napravili važan korak na karijernom putu, pa neki mališane odmah upisuju u privatne osnovne škole kako bi im osigurali prednost od najranijih dana.
Upis u javne srednje škole i na javne fakultete ovisi o ocjenama i preporuci prethodne škole, intervjuu i uspjehu na notornim prijemnim ispitima. Srednje su škole rangirane po uspješnom upisu njihovih učenika na bolje fakultete, jer diploma sa prestižnog fakulteta de facto znači zaposlenje kod poželjnijeg poslodavca. Stoga prestižnije srednje škole imaju zahtjevnije prijemne ispite i višlje upisne pragove. Obzirom na to da se u pravilu može izaći na prijemni ispit samo za jednu javnu srednju školu, stvara se pritisak na učenike prilikom kalkulacije oko izbora škole. Nekima je ta jedna prilika sve što će dobiti, pa je ne smiju prokockati.
Privatne škole mogu biti (prilično skupa!) slamka spasa za one koji ne uspiju upisati odabranu javnu srednju školu. Pohađanje privatne srednje škole također omogućava lakši upis u vezane privatne fakultete, za slučaj da pojedini učenik i njegova obitelj na taj način planiraju djetetovu akademsku karijeru. Također, upis u privatnu školu je olakšan i time da se učenik može okušati na prijemnom ispitu više različitih škola.
Upisi na fakultete odražavaju isti obrazac, pa se za njihovu pripremu nakon redovne nastave uredno pohađaju juku (塾) ili yobikō (予備校)odnosno dodatne privatne škole kojima je cijena određena ovisno o rangu juku škole te stupnju učenikovog znanja i aspiracija. Jukensei koji ne uspiju upisati željeni fakultet pa se odluče pripremati cijelu godinu (ili koliko treba) za isti ispit kolokvijalno se nazivaju ronin (浪人), samuraji bez gospodara, jer ne pripadaju nijednoj instituciji.
Visoka razina konkurencije i težina prijemnih ispita prisiljavaju mnoge učenike da tjedne ili mjesece prije odlučnog dana provode u stresnim i intenzivnim pripremama, što se odražava i na obiteljski i osobni život. Ne samo da se mnogo novca, truda i vremena ulaže u učenje i dodatne poduke, učenici se podvrgavaju testnim intervjuima, ispitima i dodatnim edukacijama kako bi si povećali izglede, jer je izbor škole ključan korak za budućnost mladih ljudi. Utoliko je neuspjeh posebno stresan i nepoželjan, što se ponekad odražava u ekstremnim reakcijama neuspješnih jukensei-ja koje rezultiraju tragedijama.
Za one koji upišu fakultete najčešće slijede 4 najlagodnije godine života, obzirom da je mnogima izazov studija osjetno manji od stresa srednje škole.
