Japan poznaje za nas netipičnu vrstu zavjesa – noren (暖簾).
Izrađene od neprozirne tkanine i razrezane u par dijelova, noren je barijera između dva prostora – najčešće uličnog i onog neke uslužne djelatnosti, primjerice restorana, javne kupelji, specijaliziranog dućana i sl. Osim što služi kao štit od vanjskih atmosferskih prilika i prašine, koristan je i kao prostor za natpise, a garantira da se onaj tko ulazi automatski pristojno nakloni u pozdrav.
Iako se noren na ulaze radnji postavljaju i uklanjaju svakodnevno, označavajući time i radno vrijeme, kod njih nema stresa skidnja i postavljanja kakvog mi povezujemo sa zavjesama. Naime, noren je lagan i dizajniran da visi sa jednog tankog štapa pa se njime vrlo brzo i jednostavno manipulira.
Vrlo su uobičajen prizor pred japanskim restoranima gdje na tkanini nose grb ili ime vlasnika, odnosno reklamiraju vrstu jela koje nude, a javne kupelji sento (銭湯) jasno su označene norenom na kojemu stoji znak yu (湯 odnosno ゆ) za vruću vodu.
Noren može biti vrlo kratak (mizuhiki noren), dugačak (naga-noren), vrlo dugačak (hiyoke-noren) ili, najčešći, poludug (han-noren). Prije su svojim bojama označavali što se krije iza vrata pa je indigo plava značila restorane i dućane tkaninom, bijela dućane sa lijekovima, slatkišima i potrepštinama, oker duhanske proizvode i cvijeće a crvena isto što i kod nas crvene svjetiljke. Danas se u oznake bojama više ne može pouzdati jer noren sada dolazi u svakojakim varijantama .
Koja mu god svrha bila, proći kroz noren neizostavno ostavlja dojam prolaska u drugi prostor i povišenog osjećaja drugačije atmosfere i pravila od onih vani. To je posebice uočljivo u malim restoranima brze japanske hrane u kojima je mala udaljenost između norena i potiljaka gostiju koji uživaju u svojim obrocima, tako blizu ulice, no u posve odvojenom svijetu.